Smanjimo, reciklirajmo, hodajmo, mijenjajmo se... Zajedno možemo sve! - Reduzieren wir, recyclen wir, bewegen wir uns, verändern wir uns... Zusammen können wir alles! - Let's use less, recycle, be efficient, change our habits... Together we can do it all!









Projektima EE i OIE
do pozitivnih klimatskih promjena


Zakon o zaštiti akumulacija Modrac
 
Start-up energy+housing

Energetska savjetovališta
 u Tuzli i Sarajevu


Odgovorno upravljanje
 medicinskim otpadom


Partnerstvo za više
okolišne standarde u BiH

UNDP natječaj: “Obnovljivi izvori energije”

The UNDP Renewable Energy Challenge


webaward.me BiH2010


Od učešća javnosti
do održivog razvoja




 
 
Prečistite otpadne vode
po sistemu BiCon

Partneri



www.bicon-ag.ch

Prijatelji




www.metron.ch



www.seecon.ch


www.poslodavcitk.com


www.boell.ba

www.aarhus.ba

www.zv.hr

www.bellsmovement.org


www.envforum.eu

www.ekologija.rs


www.mojaenergija.hr

http://nep.vitra.si

www.biologija.com.hr

www-pz.hodbina.ba

www.zelenaneretva.ba


www.greenpeace.com

www.udruzenje.bistrobih.ba
www.bistrobih.ba

www.ekotim.net

www.agree.net

www.Tuzla-x.com

www.komunalactz.com.ba

www.ekokuce.com

www.bhreportet.ba

www.tuzlarije.net

Sunce

 
 
Sunce je nama najbliža zvijezda te, neposredno ili posredno, izvor gotovo sve raspoložive energije na Zemlji. Sunčeva energija potiče od nuklearnih reakcija u njegovom središtu, gdje temperatura doseže 15 miliona °C. Radi se o fuziji, kod koje spajanjem hidrogenovih atoma nastaje helij, uz oslobađanje velike količine energije. Svake sekunde na ovaj način u helij prelazi oko 600 miliona tona hidrogena, pri čemu se masa od nekih 4 miliona tona hidrogena pretvori u energiju. Ova se energija u vidu svjetlosti i topline širi u svemir pa tako jedan njezin mali dio dolazi i do Zemlje.

Sunčevom energijom se koristimo oduvijek i svakodnevno, a da toga najčešće nismo ni svjesni (npr. sušenje veša, zagrijavanje prostora i sl.). Danas se sunčeva energija može koristiti i na mnogo efikasnije načine, među njima su najpoznatiji:

Solarni kolektori - sistemi koji pretvaraju sunčevu energiju u toplotnu energiju vode (ili neke druge tekućine). Sistemi za grijanje vode mogu biti otvoreni, u kojima voda koju treba zagrijati prolazi direktno kroz kolektor na krovu, ili zatvoreni, u kojima su kolektori ispunjeni tekućinom koja se ne smrzava (npr. antifriz). Zatvoreni sistemi se mogu koristiti bilo gdje, čak i kod vanjskih temperatura ispod nule. Tokom dana, ako je lijepo vrijeme, voda može biti grijana u kolektorima ili akumulirana. Ako vrijeme nije lijepo, kolektori pomažu u grijanju vode i time smanjuju potrošnju struje. Solarni kolektori se mogu koristiti i za predgrijavanje vode koja se koristi za zagrijavanje prostora u sistemu centralnog grijanja.

Fotonaponske ćelije - direktno pretvaraju sunčevu energiju u električnu energiju. Efikasnost ime je od 10% za jeftinije izvedbe s amorfnim silicijem, do 25% za skuplje izvedbe. Za sada su još uvijek ekonomski nerentabilni jer im je cijena oko 6000 $/kW. Fotonaponske ćelije se mogu koristiti kao samostalni il dodatni izvori energije. Kao samostalni izvor energije koristi se npr. na satelitima, cestovnim znakovima, kalkulatorima i udaljenim objektima koji zahtijevaju dugotrajni izvor energije. U svemiru je i snaga sunčeva zračenja puno veća jer Zemljina atmosfera apsorbira veliki dio zračenja pa je i dobivena energija veća. Kao dodatni izvori energije fotonaponske ćelije mogu se na primjer priključiti na električnu mrežu, ali za sada je to neisplativo.

Teoretski potencijal sunčeve energije u BiH iznosi oko 74.65 PWh što je 1.250 puta veća količina energije od ukupno potrebne primarne energije FBiH u 2000. godini. Može se reći da BiH predstavlja jednu od povoljnijih lokacija u Evropi kada je radijacija Sunčeve energije u pitanju. Prema dostupnim podacima Sunce godišnje preda, na 1m2 horizontalne plohe, na sjeveru BiH oko 1.240 kWh energije, a na jugu zemlje oko 1.600 kWh energije.

Svi znamo da cijene nekih energenata kao sto su: električna energija, nafta, prirodni gas, ugalj drvo itd. neprestano rastu. Na osnovu toga se trebamo zapitati da li nas kućni budžet može podnijeti tolike troškove? Svaka ugradnja ovih energenata zahtijeva velike investicije i ulaganja, ali ni tu nije kraj jer i nakon ugradnje iz dana u dan, iz godine u godinu plaćamo korištenje ovih energenata.

Naravno i kod solarnih sistema nas čekaju ulaganja, ali su ona minimalna. Kako? Sva ulaganja su na početku primjene, pri ugradnji sistema, i tu se sve završava. Koristimo ih maksimalno 20, 30, 50 godina ili bolje rečeno vječito, bez računa, bez plaćanja, bez čekanja u redu. Isplati se...

FOTONAPON

Jedna od aktivnih metode za korištenje solarne energije su fotonaponske (photovoltaic – PV) ćelije, koje su nastale iz grčkih riječi za svjetlo – photo – i jedinice za električni napon – volt.

Prve primitivnu PV-ćeliju iz selena su konstruirane još krajem 19. stoljeća, a tek 1950.-ih godina je ta industrija procvala i to razvojem silicijske tehnologije i istraživanjima koja je vršio američki program za izučavanje svemira. S obzirom na to ova tehnologija se stalno razvijala i usavršavala.

Prve silicijske PV-ćelije iz 1950.-ih godina su bile oko 4% učinkovite. Ali, od tada su istraživanja i razvoj oborili nekoliko rekorda, pa se stepen učinkovitosti može popeti i na skoro 30% uz upotrebu najnovijih metoda. To znači da se preko četvrtine ukupne svjetlosti koja pogodi određenu ćeliju pretvara u električnu energiju. Pretvaranje “samo“ četvrtine možda i ne izgleda mnogo, ali ako znamo da oko 7x 017 kWh solarne energije dospije na zemljinu površinu, onda bi se upotrebom tolike količine energije mogle i više nego zadovoljiti sve naše energetske potrebe.

PV-ćelija funkcionira na bazi dva ultra-tanka sloja silicija koja su smještena između dva sloja elektroda. Gornji silicijski sloj je napravljen tako da sadrži preveliki broj elektrona, a donji ima mali broj istih. Sunčeva svjetlost prodire u silicijske slojeve i aktivira elektrone koji se skupljaju na gornjoj katodi. U međuvremenu, privremeni nedostatak elektrona u silicijskim slojevima stvara jednosmjerni elektronski tok, dok se elektroni kreću prema katodi. Čitav sistem se naziva poluprovodnik.

Proizvedena energija se prenosi i skladišti u bateriji odakle se može koristiti odmah, kao istosmjerna struja, ili nakon pretvaranja kao izmjenična struja. Rezultat je iskoristiva, besplatna struja.

Danas industriju, koja je još u razvoju, proizvodi precizno izgrađene sklopova PV ploča koje se mogu koristiti na različitim lokacijama i omogućavaju mnogobrojnim uređajima funkcioniranje bez potrebe za zamjenom baterija.

Najpoznatije upotrebe PV su u u programu za izučavanje svemira – interplanetarnim stanicama, satelitima i planetarnim istraživanjima pomoću robota. Ali naravno, PV-tehnologija se ne mora samo zadržavati isključivo na vanzemaljskim prostranstvima. Postoje mnogi “prizemljeniji“ načini upotrebe fotonapona koji se danas lahko mogu primijeniti.

Jedan od najkorisnijih načina upotrebe ove sjajne tehnologije je snabdijevanje udaljenih lokacija strujom. To bi značilo da je nepotrebno ugraditi dodatne kablove za provođenje struje samo da bi se vratila električna energija nekoj meteorološkoj stanici, koja se nalazi na vrhu planine, ili da se brod koji se nalazi na sredini okeana mora oslanjati na dovoljnu količinu struje, da bi obavio poziv upomoć putem radija. Zahvaljujući fotonaponu, stručnjaci na Sjevernom i Južnom polu su u mogućnosti da izvrše svoja ispitivanja sa više nego dovoljnom količinom struje na raspolaganju.

U urbanoj sredini su bezbrojni načini primjene ove tehnologije. Zamislimo da sva vozila ove civilizacije više nisu ovisna o gorivu, a da se umjesto toga oslanjaju isključivo na solarnu energiju. Ista tehnologija se obično može vidjeti na kućama i kancelarijama, u cilju snabdijevanja svih potreba zgrada električnom energijom, a može se lahko ugraditi na bilo kojem slobodnom mjestu koje je okrenuto suncu, bio to krov, zid, prozor ili neko mjesto u samom prizemlju.

Zamislimo grad sa PV-pločama u kojem svaka zgrada, ne samo da sama proizvodi električnu energiju, nego ima i njene dodatne količine koje bi se vraćale u strujnu mrežu, grad sa javnim prevozom koji ne zagađuje okoliš i koji je na solarni pogon, grad neovisan o vanjskim energetskim izvorima i grad bez nestanaka sruje. Ne samo grad iz snova, nego jedan koji lahko može postati stvarnost, jer je za to neophodna nama već dostupna tehnologija.

Najveći problem za modernu PV-industriju jeste cijena. Jednostavno rečeno, prouzvodnja PV ploče je skupa. Silicij mora biti izuzetno čistog kvaliteta, a količina potrebna za jednu PV-ploču od 50 W bi bila dovoljna za oko dvije hiljade računara. Iako je silicij jedan od najzastupljenijih elemenata na svijetu, dobijanje njegovih najčišćih oblika zahtijeva novac i specijalnu tehnologiju. Dakle, PV tehnologija ostaje zasigurno u domenu fabrika i u biti van dosega ljudi koji bi je željeli sami razvijati. Ljudi koji “žele sve sami izgraditi“ moraju zadržati status kupaca, ali barem sisteme možemo ugraditi i održavati sami.

U međuvremenu, solarna industrija ulaže velike napore da svoje proizvode učini pristupačnim. S obzirom na to da su cijene obrade silicija osnovna barijera koju bi trebalo prevazići, naučnici i inžinjeri rade na smanjivanju potrebnih količina silicija a da time ne štete PV-kvalitetu. Napravljeni su sistemi koji koriste ogledala i/ili sočiva kako bi skupili sunčevu svjetlost na minimalan broj PV-ćelija, ali, pošto zahtijevaju više prostora za ogledala i sočiva, često znaju biti i nezgrapni pod određenim okolnostima. Stoga je najsavremenije polje idustrije rad sa hologramima koji preusmjeravaju sunčevu svjetlost, a tvrdi se da bi bi takvi modeli bili do 75% povoljniji od tradicionalne PV-ploče. Sa tako niskom cijenom nema prepreka, pa zašto onda i mi ne bismo koristili fotonaponske sisteme u svom domu i zašto naš grad ne bi gradio “PV-bašte“ na svakom krovu i zidu.

SOLARNE ELEKTRANE

Solarna energija je poželjna zbog svoje sposobnosti da ostane distribuirani izvor energije i da time izbjegne brojne zamke koje prijete centralizivanim energetskim izvorima kao što su nestanci struje, kvarovi mreže, nestašice goriva, agresije, prirodne katastrofe, itd.

Solarna energija se, također, mogu primijeniti na konceptu centralizovane solarne elektrane. Već nekoliko takvih instalacija funkcioniše, te one društvo snabdijevaju strujom koja ne zagađuje i koja ne koristi nikakva goriva.

Jedna takva solarna elektrana bi mogla biti realizirana sa poljem PV-ploča, a li neki od najčešće implementiranih modela solarnih elektrana koriste, radi maksimalnog učinka, ogledala za skupljanje svjetlosti.

Najkompaktnije od njih funkcioniraju u vidu solarnih antena, gdje se sunčeva svjetlost reflektira do tačke kada je u stanju da direktno proizvede struju, radeći na principu sličnom televizijskoj satelitskoj anteni.

Nadovezujući se na ovaj sistem, velika polja rotirajućih ogledala usmjeravaju sunčevu svjetlost na centralni strujni toranj, gdje zagrijane tečnosti koje se unutra nalaze dosežu temperature skoro do 1500°C.

Treća vrsta modela, sistem korita, koristi polje rotirajućih paraboličnih ogledala, da bi sabrala sunčevu svjetlost sa prolaza izlijevanja tečnosti na centralizovanu lokaciju u svrhu proizvodnje struje ili centalnog grijanja.

Solarne antene imaju prednost što su modularne, kao kućne fotoćelijske PV-ploče, što znači da, ako je potrebna veća količina energije, dovoljno je samo konstruisati i spojiti još antena. Strujni toranj, s druge strane, ima drugu vrstu prednosti, a to je što je u stanju da održava energiju satima, što znači da se malo energije gubi. Sistemi korita za sada ostaju najpouzdaniji i cijenom najpovoljniji za širu upotrebu.

Broj posjeta: 405.746
Danas: 545

Pratite nas na facebook-u




Povećaj mapu »


Podržavate li pokretanje inicijative za izmjenu i dopunu Zakona o zaštiti akumulacije Modrac ?
  « prethodne ankete


Prazan zamrzivač troši više energije nego pun. Ako nedostaje hrane onda se prazni prostor može dopunite stiroporom. detaljnije
svi savjeti »



Flag Counter