Smanjimo, reciklirajmo, hodajmo, mijenjajmo se... Zajedno možemo sve! - Reduzieren wir, recyclen wir, bewegen wir uns, verändern wir uns... Zusammen können wir alles! - Let's use less, recycle, be efficient, change our habits... Together we can do it all!









Projektima EE i OIE
do pozitivnih klimatskih promjena


Zakon o zaštiti akumulacija Modrac
 
Start-up energy+housing

Energetska savjetovališta
 u Tuzli i Sarajevu


Odgovorno upravljanje
 medicinskim otpadom


Partnerstvo za više
okolišne standarde u BiH

UNDP natječaj: “Obnovljivi izvori energije”

The UNDP Renewable Energy Challenge


webaward.me BiH2010


Od učešća javnosti
do održivog razvoja




 
 
Prečistite otpadne vode
po sistemu BiCon

Partneri



www.bicon-ag.ch

Prijatelji




www.metron.ch



www.seecon.ch


www.poslodavcitk.com


www.boell.ba

www.aarhus.ba

www.zv.hr

www.bellsmovement.org


www.envforum.eu

www.ekologija.rs


www.mojaenergija.hr

http://nep.vitra.si

www.biologija.com.hr

www-pz.hodbina.ba

www.zelenaneretva.ba


www.greenpeace.com

www.udruzenje.bistrobih.ba
www.bistrobih.ba

www.ekotim.net

www.agree.net

www.Tuzla-x.com

www.komunalactz.com.ba

www.ekokuce.com

www.bhreportet.ba

www.tuzlarije.net

Ekološke posljedice

 
 
EFEKAT STAKLENIKA

Zemlja je veliki staklenik u svemiru u kojem umjesto stakla toplinu održavaju neki od plinova u atmosferi. Oni propuštaju toplinu Sunca koja dospije do tla, a zatim je zadržavaju i održavaju temperaturu na planeti pogodnom za život.

S druge strane, kad ugalj sagorijeva, ugljik se miješa sa kisikom iz zraka i na taj način formira ugljični dioksid – CO2. Ugljični dioksid je plin bez boje i mirisa, a u atmosferi je jedan od stakleničnih plinova. Povećavanjem njegove koncentracije uzrokuje smanjenje gubitka toplote zračenjem sa površine Zemlje u svemir pa se zbog toga povećava temperatura na Zemlji.
 

Dio reflektiranog sunčeva zračenja se apsorbira i u drugim stakleničnim plinovima N2O, CH4, HFC, PFC, SF6 i taj efekt osigurava da temperatura na Zemlji bude takva kakva je. Postupno globalno zagrijavanje opaženo je u 20. vijeku, a značajno zagrijavanje očekuje se u 21. vijeku. Predviđa se da će doći do globalnog zagrijavanja za novih 2 – 5 ºC.

Različite simulacije pokazuju mogući scenarij porasta temperature do 2050. godine.

Budući da se koncentracija CO2 povećala tokom zadnjeg stoljeća efekt staklenika je sve izraženiji. Posljedica toga je globalno povećanje prosječne temperature.

Posljedice globalnog zatopljenja su:
  • topljenje polarnih kapa i ledenjaka,
  • povišenje nivoa mora,
  • klimatski ekstremi,
  • uticaj na poljoprivredu.
Zatopljenje bi se najviše osjetilo na polovima. Otpljeni led povisio bi nivo mora za najmanje 1 m i poplavio mnoštvo niskih obala i riječnih ušća. Biljke i životinje se ne bi uspjele prilagoditi ovako brzim promjenama.
 
Pošumljavanjem bi se uklonio dio ugljendioksida, ali tek šuma veličine Argentine, uspješno bi se oduprla velikom broju automobila, a gdje su nebrojene tvornice, elektrane... Jedino rješenje koje čovječanstvo ima jeste – smanjiti potrošnju energije.

Uprkos svim poboljšanjima tehnologije bušenja i transporta još uvijek se dešavaju izlivi nafte u more, a to uzrokuje uništavanje flore i faune u tom dijelu mora.

Takođe, prilikom sagorijevanja naftnih derivata oslobađaju se velike količine CO2 u atmosferu, a znamo da CO2 utiče na povećanje globalne temperature na zemlji. U 1998, energetski i sektor prevoza bili su odgovorni za 80% od ukupnih emisija stakleničkih plinova u zemljama OECD, čemu je nafta najviše doprinijela. Emisije SO2 i CO2 iz energetskog sektora će nastaviti da rastu.

Upotrebom nuklearne energije ne povećava se efekat staklenika jer nuklearna energija ne vrši emisiju ugljendioksida u atmosferu. Međutim, kao i svi neobnovljivi izvori energije nuklearne elektrane proizvode otpad. Kod njih je to radioaktivni otpad i vruća voda. Nisko i visoko radioaktivni otpad ima veoma velike negativne posljedice na zdravlje ljudi (kancerogena oboljenja) a pogubne su i nuklearne katastrofe kao što su ona u Černobilju i Otoku Tri Milje, koje ostavljaju dalekosežne posljedice na život i zdravlje ljudi na širem prostoru.

Posljedice nuklearne katastrofe u Černobilju. Radioaktivni plinovi su dospjeli do Italije i Njemačke.
 
KISELE KIŠE

Gledano sa ekološkog aspekta, ugalj je najopasniji zagađivač. Ugalj je, kao i svi fosilni izvori energije, najvećim dijelom sačinjen od ugljika i vodika. Unutar ugljena zarobljene su sumpor i dušik. Kad ugljen sagorijeva, svi ovi sastojci se otpuštaju u atmosferu. U atmosferi se te čestice spajaju sa parom (na primjer u oblacima) i formiraju kapljice koje padaju na zemlju kao slabe sumporne i dušične kiseline – kisele kiše.

Kisele kiše štetno utiču na eko sistem, što se ogleda u:
  • zakiseljavanje rijeka jezera i površinskih voda, što uništava vodene biljke i životinje,
  • uništavanje šumskih kompleksa i druge vegetacije,
  • oštećenje materijala, kako što su građevinske i metalne konstrukcije,
  • oštećenje spomenika kulture,
  • indirektni uticaj na zdravlje ljudi.
Smanjenje emisije kiselih kiša ostvaruje se:
  • kontrolom i smanjenjem emisije oksida sumpora i azota,
  • dodavanjem krečnjaka u jezera i površinske akumulacije,
  • uklanjanjem sumpora iz goriva prije njegove upotrebe (posebno ugljeva),
  • ugradnjom uređaja za smanjenje emisije SO2 NOX postojeća energetska postrojenja.
Pranjem uglja, radi odstranjenja sumpora iz njega, smanjuje se emisija SO2. Postavljanjem skruberskih uređaja za izdvajanje SO2 iz dimnih plinova, može se smanjiti emisija SO2 do 90%.

 

Nastanak kiselih kiša

OZONSKE RUPE

Ozon je alotropski modificirani kiseonik. Molekule običnog kiseonika sastoje se od dva atoma O2, dok se molekula ozona sastoji od tri atoma O3. Ozon je plavkast plin, oštrog kakakterističnog mirisa, a na temperaturi od 112ºC prelazi u tamnoljubičastu tekućinu.

Ozon se nalazi u visokim slojevima atmosfere, na visini od 10– 35km. 10% ozona se nalazi u troposferi, a 90% u stratosferi. On se ponaša kao nevidljivi filter koji je veoma važan za prirodnu ravnotežu na Zemlji, jer smanjuje količinu UV-zraka koje bi inače nesmetano doprle do nas. Danas se zna da pretjerano UV-zračenje uzrokuje oštećenje imunološkog sistema, podstiče mutaciju gena, oštećuje DNK i izaziva prerano starenje. Jednom riječju kada ne bi bilo ozona nestao bi život na Zemlji.

Jedan od problema koji ponajviše zaokuplja ekologe, je stanjivanje ozonskog omotača, stvaranje "ozonskih rupa". Ozonska rupa je termin koji se koristi da se opiše nestajanje zemljinog zaštitnog omotača uzrokovano po najviše ljudskom aktivnošću.

Prvi put dokazi o stanivanju ozonskog omotača primjećeni su 1985. od strane britanske metereološke antarktičke komisije (BAST), koji prate ozonski omotač na Južnom polu u posljednjih 18 godina. Utvrdili su da se ozonska rupa počela formirati sredinom 70-ih i da od tada koncentracija ozona u tome regionu konstantno opada.

Osnovni uzrok smanjenja i destrukcije ozonskog sloja je emisija pojedinih spojeva u gornje slojeve atmosfere, posebno spojeva koji sadrže atome hlora. Istraživanja su pokazala da freoni (CFC) i haloni najviše oštećuju ozonski sloj.

Freoni su jednostavna jedinjenja niske molekularne težine koje sadrže hlor, fluor, eventualno vodonik i brom. To su sintetski produkti koji se 50% koriste za rashladne uređaje, a 50% kao potisni plin u sprejovima (dezodoransi, parfemi, lakovi za kosu, osvježivači zraka, insekticidi...).

Haloni su organska jedinjenja na bazi metana i etana i koriste se u aparatima za gašenje požara.

Broj posjeta: 405.744
Danas: 543

Pratite nas na facebook-u




Povećaj mapu »


Podržavate li pokretanje inicijative za izmjenu i dopunu Zakona o zaštiti akumulacije Modrac ?
  « prethodne ankete


Smanjimo stvaranje otpada izbjegavanjem ambalaže, popravkom starih aparata, kupovinom kvalitetnih proizvoda, .... inače ćemo u TK za 36 godina biti zatrpani otpadom u visini od 1 metra. detaljnije
svi savjeti »



Flag Counter