Htjeli to ili ne, svi narodi svijeta konačno se osjećaju isto, pod istom kapom nebeskom, na udaru istih klimatskih promjena koje prijete katastrofom.

Manje ili više doprinijeli smo svi da na klimavim nogama dočekujemo kiselu kišu i sušu, poplave i svakojaka razaranja. Može li Kopenhagen učiniti čudo?

Sa nadom, ali i zebnjom, pratimo i iščekujemo javljanje započete konferencije u Kopenhagenu, gdje su se okupili lideri 192 zemlje da bi našli rješenje problema koji prijeti Planeti. Sa nadom, zato što želimo da vjerujemo da se nauka može suočiti sa surovošću prirode i zato što nam je u silnom strahu od gubitka prostora za življenje baš potrebna vjera da mora postojati rješenje. Zebnja je tu, jer, znamo kako je teško naći politički dogovor. Ako se bude vagalo ko treba, a ko ne treba  nešto poduzeti za smanjenje globalnog zatopljenja, emisije štetnih gasova, zagađenja životnog prostora, ko preduzimanje potrebnih mjera sebi može dozvoliti s obzirom na koštanje, i koliko će to da naškodi njegovoj ekonomiji..., onda će biti teško izbjeći smak. Ono što omogućava nauka i nudi kao rješenje, nije baš u interesu lidera. Pitamo se samo, u kojoj mjeri se mogu dogovoriti, koliko drskosti mogu imati dok o sudbini čovječanstva odlučuju.

Dvije su sedmice dogovora pred nama, dani u kojima ćemo se bar nadati da će razum prevladati, da će svi koji su na tom tako važnom, tako velikom skupu, obećati, potpisati i učiniti sve da se zaustavi zahuktala promjena klime koja lako i brzo može izmijeniti lice zemlje.

U mnogim zemljama se ovih dana dešavaju okupljanja ljudi, onih koji mole i opominju, koji žele i imaju pravo živjeti u zdravom okruženju, koji strahuju za djecu i slijedeće naraštaje.

U našem susjedstvu, u Bijeljini, u pripremi EKO PUT-a, članice Ekoalicije Centra za ekologiju i energiju Tuzla, ponovo će se okupiti ljudi na ulici, u noći, sa svjetiljkama i bakljama, mirno podsjećajući na opasno povećanu koncentraciju CO2 i granicu zagađenosti preko koje se ne smije preći (350 ppm) skrećući pozornost svima, posebno onima koji upravo odlučuju u Kopenhagenu, da i u ovom kutku svijeta postoje ljudi koji su svjesni veličine, težine istorijskog trenutka u kome se mora odlučiti u ime svih, za sve.

Mi im se pridružujemo u nadi i vjeri da će stravične slike posljedica klimatskih promjena, kojima je i započela konferencija, omekšati srca lidera, potaknuti ih da popuste u nadmoći i nadmetanju i donesu prave mjere u borbi protiv klimatskih promjena.

Pripremila: Advija Đonlić, Centar za ekologiju i energiju