19 Februara, 2020 Novosti Nema komentara

Za početak je dovoljno reći da djeca nisu samo mala kopija odraslih. Njihovo shvatanje stvari oko sebe u poređenju sa našim je umanjeno, ograničeno i njihova perspektiva iz koje posmatraju  svijet je drugačija. Djeca češće reaguju emotivno nego racionalno, i zato je potrebno naučiti ih zašto u saobraćaju postoje pravila i saobraćajni znakovi.

Počnite postepeno! Budite strpljivi, nekoliko puta ponovite pravila bez obzira da li je dijete to pravilo savladalo, a naročito je važno da budemo dosljedni kako bi nas dijete što bolje shvatilo. Zato smo za vas pripremili nekoliko  smjernica za lakši početak:

  1. Vi ste najbolji primjer svojoj djeci. Iskoristite svaku priliku (šetnja, vožnja automobilom, posmatranje saobraćaja, itd.) da se u saobraćajuponašate u skladu sa pravilima i naučite djecu da opažaju stvari oko sebe. Pokušajte da im objasnite važnost poštovanja pravila u saobraćaju.
  2. Učenje je postepen proces, tako da nemojte dijete zatrpavati sa velikim brojem informacija odjednom. Pogledaj lijevo, zatim desno, pa opet lijevo, je vjerovatno prva stvar koju djeca nauče. Dok ponavlja za vama ovu rečenicu, dijete će i samozapamtiti i usvojiti ovo pravilo. Objasnite djeci šta se može dogoditi ukoliko se ne budu pridržavali ovog  osnovnog pravila. Djeca moraju biti svjesna mogućih posljedica koje mogu nastati nepridržavanjem pravila. Pravila postepeno objašnjavajte i nadograđujte.
  3. Posebno je potrebno djecu školskog uzrasta držati za ruku dok ne budemo sigurni da je dijete dovoljno samostalno u saobraćaju i da mu možemo vjerovati.
  4. Dječiji vidokrug, percepcija, motivi, emocije i koncentracija nisu isti kao kod odraslih! Odrastao čovjek mora biti svjestan toga, jer jedino tako je u mogućnosti da kvalitetno nauči dijete pravilnom ponašanju u saobraćaju. Djeca su niska, niti vide niti su dovoljno vidljivi ostalim učesnicima u saobraćaju, često reaguju emotivno i zaborave na sva pravila koja su naučili, koncentraciju im može omesti i pas koga ugledaju na suprotnoj strani ulice, pa da mu potrče u susret. Dakle, opasnost je na svakom koraku, i potrebno je dosta rada na usvajanju pravila, ali i strpljenja.
  5. Djecu je potrebno naučiti da posmatraju i slušaju. Čak i ako nisu u mogućnosti da vide sve, naučite ih da slušaju, prepoznaju odakle zvuk dolazi, da li dolazi ili se približava.
  6. Proces učenja bi trebalo da bude atraktivan za njih, slično kao i igra. Na ovaj način, učenje će biti zabavno i djeca će višeuživati u njemu.
  7. Dijete treba da bude vidljivo u saobraćaju. Prvačići bi trebalo da nose fluroscentna obilježja, i da usvoje naviku stalnog nošenja reflektnih površina na odjeći, takođe bi trebalooblačiti djecu u odjeću svjetlijih boja.
  8. Stečeno znanjeje potrebno ponavljati. Slično kao i kada uče gradivo za školu ili pjesmice. Djecu ispitajte nekoliko puta, pitajte ih za značenje saobraćajnih znakova, zatim zamijenite uloge i djecu postavite u ulogu učitelja. Uradite sve što je potrebno kako bi djeca postala samostalna u saobraćaju.
  9. Na kraju, budite strpljivi jer nagrada za sav uložen napor biće bezbjednost vašeg djeteta u saobraćaju.

Zahvaljujući podršci Ministarstvo trgovine turizma i saobraćaja Tuzlanskog kantona Centar za ekologiju i energiju u okviru projekta “Sigurnost djece pješaka u zonama osnovnih škola” radi na edukaciji učenika sa ciljem da se poboljša njihova sigurnost na putevima, posebno u blizini osnovnih škola.

Tuzla,  19.02.2020.

Amira Kunto, koordinatorica projekta

Napisao admin