Zrak koji svakodnevno udišemo često uzimamo zdravo za gotovo. Ne vidimo ga, pa lako zaboravimo koliko on zapravo utiče na naše zdravlje. Ipak, upravo ono što ne vidimo, fine čestice koje lebde u zraku mogu imati najveći i najpodmukliji utjecaj na naše tijelo. Te čestice, poznate kao PM2.5, toliko su sitne da prolaze duboko u pluća, a zatim i u krvotok. To znači da nisu problem samo za disajne puteve, već za čitav organizam.Dugoročno udisanje zagađenog zraka ne mora odmah izazvati simptome.
Naše tijelo se dugo bori, pokušava da se prilagodi i očisti, ali s vremenom gubi snagu. Posljedice se obično javljaju tiho – nakon godina života u zagađenoj sredini. Povećava se rizik od hroničnih plućnih bolesti poput astme, bronhitisa i hronične opstruktivne bolesti pluća , ali i od srčanih oboljenja, moždanog udara, pa čak i određenih vrsta karcinoma. Fine čestice ulaze u krvne sudove, izazivaju upale i oštećuju ćelije, što s vremenom dovodi do ozbiljnih poremećaja.
Naučna istraživanja “State of global air” pokazuju da ljudi koji godinama žive u područjima s visokim nivoom zagađenja imaju kraći životni vijek i lošiji kvalitet života (istraživanje). Češće su umorni, imaju slabiji imunitet, a infekcije disajnih puteva traju duže i javljaju se češće. Kod djece, koja udišu više zraka u odnosu na svoju tjelesnu masu, zagađenje može usporiti rast pluća i uticati na kognitivni razvoj. Starije osobe, osobe sa hroničnim bolestima i trudnice spadaju u posebno rizične grupe.
Ono što dodatno zabrinjava jeste da se efekti nakupljaju polako. Ne osjetimo ih odmah, ali ih tijelo pamti. Svaki dan proveden u zagađenom zraku ostavlja trag. Nakon godina izloženosti, naš organizam jednostavno više ne može popraviti svu štetu. Zato se i kaže da su fine čestice “tihi ubica” – ne bole, ne peckaju, ne izazivaju kašalj svaki dan, ali neprestano rade svoje.
Rješenje nije jednostavno, ali počinje sviješću. Važno je pratiti kvalitet zraka, izbjegavati boravak napolju kada je zrak najzagađeniji, provjetravati prostorije kada su koncentracije niže i, ako je moguće, koristiti pročistače zraka. Još važnije, svi zajedno trebamo vršiti pritisak na lokalne vlasti da se uvedu strožije mjere protiv zagađenja – smanjenje industrijskih emisija, bolje regulisano grijanje i više zelenih površina.
Briga o zraku nije luksuz nego potreba. Zrak koji danas udišemo direktno utiče na to kako ćemo se osjećati sutra, za deset, pa i dvadeset godina. Možda ne možemo odmah promijeniti sve, ali možemo početi od malih stvari – jer svaka svjesna odluka, svaka sadnica i svaka čista peć donose zrno nade da ćemo jednog dana zaista disati punim plućima.
Pripremila: Ajla Džambić, učesnica projekta „Osnaživanje mladih za održivu budućnost“ koji se realizuje u partnerstvu s UNICEF-om.